Homoljski med Miladinović

Prirodni med sa Homoljskih planina kao hrana i lek 065 / 89 45 789

Medljikovac – Šumski med

Medljika ili medna rosa je slatka materija koja se pojavljuje periodično, u određenim vremenskim intervalima, na lišću pojedinog zimzelenog i listopadnog drveća, najčešće na listu bora, jele, smreke, vrbe, hrasta, pitomog kestena i dr.

Neki autori tvrde da ima medljike životinjskog i biljnog porekla. Međutim, prema višegodišnjim istraživanjima nekih inostranih stručnjaka, nije moglo da se utvrdi da biljna tkiva luče medljiku.

Medljiku proizvode neki insekti, najviše lisne vaši. One svojom rilicom buše list i prodiru do delova Iista kroz koje pod pritiskom kruže asimilati biljke. Ali i neki drugi insekti koji se hrane sisanjem slatkih biljnih sokova iz listiva i drugih delova nekih biljnih vrsta. Ove sokove lisne vaši na određen način prerađuju u medljiku, odnosno uticajem lisnih vašiju saharoza iz biljnih sokova se pretvara, uglavnom, u grožđani i voćni i neke druge više oblike šećera, pa se na taj način stvara pčelama za proizvodnju medljikovca, ili, kako još naziva, šumskog meda ili mana.

Koliko će se na lišću pojaviti medljike, zavisi skoro isključivo od klimatskih uslova koji deluju na razvoj insekata koji biljne asimilate prerađuju u medljiku. U zavisnosti od biljke ,godišjeg doba, meteoroloških prilika i vrste insekta medljikovac biva različit po svom sasravu i osobinama. Ako je, na primer, jesen topla i suva, zima umerena, a proleće rano nastupi, onda se može očekivati dosta medljike, i obrnuto.

Pčele rado sakupljaju medljiku sa lišća, odnose je u košnicu i od nje spravljaju medljikovac.

Medljikovac se razlikuje po osobinama i po hemijskom sastavu od meda koji potiče od nektara sakupljenog sa cvetova medonosnog bilja. Sadrži znatno više mineralnih materija. Medljikovac se, kao i cvetni med, razlikuje po kvalitetu, boji, ukusu, vremenu kristalizacije itd., što zavisi u prvom redu od vrste drveća sa kojeg se sakuplja medljika i od vrste insekata koji je proizvode.

Zbog male količine vode i veće količine smolastih, sluzavih i drugih materija u koloidnom stanju(dekstrini,belančevina i dr.) medljikovac ima veći viskoziteti gustinu, te se teže centrifuguje. Obično je tamne (ćilibarne, tamnomrko do crne) boje, ali može biti i svetliji ili sa sa zelenkastim prelivom. Neke vrste medljikovca (npr. sa hrastovog lišća) ostaje u tečnom stanju i po ekoliko godina, dok drugi rzo kristališu čak još u ćelijama saća, obrazujući gusu, sitnozrnastu masu nalik na sapu (npr. os jele) ili krupne kristale koji se talože a iznad njih ostane tečni deo (npr. sa lišća lipe i ariša). Medljikovac sa lišća vrbe ponekad kristališe u obliku suvog beličastog praha ili sitnog peska, koji se roni i pada na pod košnice.

Medljikovac je odličan za ljudsku ishranu, cenjen je i ima dobru cenu na domaćem i inostranom tržištu. Jedina mu je mana što nije pogodan kao hrana pčelama za prezimljavanje. Sadrži znatne količine nesvarljivih materija, a pošto pčele zimi ne mogu redovno da izleću na pročišćavanje, to se nesvarljive materije gomilaju u probavnim organima pčela radilica, pa dolazi do oboljenja i proliva. U težim slučajevima može uginuti izvestan broj pčela radilica, pa čak može doći i do uginuća celog pčelinjeg društva.

Single Post Navigation

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: